Kako je hidžab ujedinio tri generacije jedne porodice

U jednom malom selu, ispunjenoj svakodnevnim pričama o životu i ljudskim sudbinama, dogodila se jedna priča koja je dirnula srca svih koji su je čuli. Priča o hidžabu, ali i o ljubavi, razumijevanju i snazi ženine vjere.

Sve je počelo dolaskom jedne mlade žene u porodicu. Bila je to snaha – pokrivena muslimanka koja je nosila hidžab s ponosom i smirenošću. Bila je jedina pokrivena osoba u toj porodici, jedina koja je redovno klanjala namaz sa svojim mužem. Njeno prisustvo izazvalo je mješavinu reakcija – od blage znatiželje do otvorenog protivljenja.

Svekrva i zaova, koje nisu bile pokrivene niti su obavljale namaz, često su je kritikovale.

"Marama nije neophodna da bi bila dobra žena," govorila je svekrva."Zar misliš da te to čini boljom od drugih?" pitala bi zaova, s podsmijehom.

Snaha, umjesto da se povuče ili uzvrati na isti način, odlučila je biti strpljiva. Umjesto da se brani, dijelila je s njima priče iz Kur'ana i hadisa. Govorila im je o posebnim ženama iz islamske povijesti, o časti koju hidžab simbolizuje, o pravima žena u Islamu, i o blagodatima namaza. Njene riječi bile su ispunjene ljubavlju i poštovanjem, bez trunke osude.

I tako, polako, nešto se počelo mijenjati.

Svekrva je jedne noći u tišini otvorila svoju seharu i izvadila staru serdžadu od svoje rahmtli nene. Počela je klanjati noćne namaze, daleko od znatiželjnih pogleda. U isto vrijeme, zaova je krišom posmatrala snahu dok klanja i odlučila sama naučiti kako se pravilno obavlja namaz.

Ono što nisu znale je da svaka od njih prolazi kroz isti proces – borbu s vlastitim mislima i želju da se približi vjeri.

Kako su dani prolazili, sve više su razmišljale o hidžabu. No, strah od reakcije okoline bio je veliki. Pitanja su ih mučila: "Šta će narod reći? Hoću li se moći nositi s promjenama? Da li sam dovoljno spremna?"

U tom trenutku, svaka od njih odlučila se obratiti snahi. Jedna po jedna dolazile su joj, tražeći savjet i upute. Snaha ih je dočekala s osmijehom i velikim zagrljajem, osjećajući duboko u srcu zahvalnost Allahu što je njihova srca uputio.

"Marama nije samo komad tkanine," govorila im je. "To je naša povezanost s Allahom, naš znak pokornosti i zaštite. Ovo je samo jedan korak bliže Njemu."

Kako bi obilježila taj trenutak, snaha je pripremila iznenađenje. Napravila je tortu, kupila dvije prekrasne haljine i marame za svekrvu i zaovu, i pozvala ih na porodično okupljanje.

Kada su stigle, snaha im je održala kratki ders i podsjetila ih na Allahove riječi:

'''O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i Milostiv je.'' (Sura El -Ahzab - Saveznici/59)

U tom trenutku, snaha im je uručila njihove poklone. Njihove prve propisne haljine i marame... Svekrva i zaova su zaplakale od sreće i emocija. Obukle su svoje nove marame i haljine, osjećajući se preporođeno.

Taj trenutak bio je početak njihovog novog života – života ispunjenog vjerom, nadom i odlučnošću da slijede pravi put.

Danas, te tri žene – snaha, svekrva i zaova – predstavljaju primjer kako ljubav, strpljenje i blage riječi mogu ujediniti porodicu i promijeniti živote. Snaha, koja je bila izložena kritikama i nerazumijevanju, ostala je dosljedna svojim vrijednostima, a njena blagost i mudrost pokazale su se kao ključ uspjeha.

Ova priča nas podsjeća na važnost ustrajnosti u dobru. Ako ostanemo vjerni svojim uvjerenjima, ako budemo primjer onoga što želimo vidjeti u drugima, Allah će nam otvoriti vrata dobra, često na način na koji nismo ni mogli zamisliti.

Neka ova priča bude inspiracija svim ženama da budu vjetar u leđa jedne drugima, da šire dobro i podržavaju jedne druge na putu do Allahovog zadovoljstva. Jer na kraju, samo to je važno.

**Anonimna priča iz ''mehlema''